Susret s iznimnim šetačem

Članak napisao Greg Cooley, osnivač 2LIV4

Poricanje

Može se sa sigurnošću reći da sam bio u poricanju. Nevjerojatno sam se trudio na terapiji nakon nesreće kako bih mogao hodati ili održavati ravnotežu na nogama dovoljno dugo da krenem naprijed. Međutim, imam dovoljno ožiljaka na licu i glavi da dokažem da je to, blago rečeno, nepouzdano. Godinama me majka pokušavala nagovoriti da koristim hodalicu, ali sam se opirao i nastavio si govoriti da mi ne treba.

Mama najbolje zna

Naravno, ništa ne može zauvijek ostati isto, i jednog dana na poslu sam gadno pao. Sljedećeg dana, mama mi je dala ultimatum - ili ću ja odabrati hodalicu u roku od dva tjedna, ili će ona odabrati jednu za mene. Naravno, još uvijek sam bio u poricanju i nisam mislio da je ozbiljna. Ali dva tjedna kasnije, držeći se riječi, pitala me jesam li pronašao hodalicu koja mi se sviđa.

Pronalaženje one prave

Tog poslijepodneva sam skočio na internet i počeo istraživati hodalice. Nisam htio nešto što izgleda kao tradicionalna hodalica i nakon što sam kliknuo na ono što mi se činilo kao stotine njih, pronašao sam jednu koju sam bio spreman isprobati. Kasnije te večeri, kada me mama nazvala i zamolila da joj pošaljem detalje, odlučio sam se za Trionic Veloped.

Ne izlazite iz kuće bez njega!

Sljedeći tjedan, Trionic Veloped stigao je u moju kuću. Trebalo mi je neko vrijeme, ali na kraju je postao moja zelena kartica American Expressa; drugim riječima, „Ne izlazite iz kuće bez njega!“ Prešao sam stotine kilometara na svom Trionic Velopedu i koristim ga za nošenje svega, od namirnica do torbe ronilačke opreme od pedeset funti (oko 23 kilograma), kao i najvrjednijeg tereta od svih, mojih dvaju krznenih ljubimaca, Dextera i Chewyja.

Moj Veloped je bio po cijelom svijetu, posebno na Karibima, jugu Francuske, Kubi i Irskoj. Koristio sam ga na plaži, po kamenitim stazama i preko kaldrme, snijega i leda. Ništa dobro ne dolazi od pada, ali u ovom slučaju, doveo me je do iznimnog hodača!